Kruh iz bavarske pekare

 

Kad sam bila dijete, u Osijeku smo jeli kruh koji je proizvodila tvornica Sloboda. Bilo je bijelog, polubijelog i crnog. Bilo je kifli, žemički i pereca, s rumenom, glatkom, tankom i krckavom koricom i nježnom unutrašnjošću. Bilo je kolača: krempita, šampita, šamrona i zimskog sladoleda. Bilo je svega na izbor, činilo se onda. Bilo je malo, čini se danas. Bilo je tako kako je bilo.

P1090669

Onda sam se, prije dvadeset i koju godinu, ne baš po dobru, našla u bavarskom gradiću, na jezeru u kojem se utopio car. Ledeno se nebo spajalo s ledenom vodom, mi smo na obali hranili labudove. Putem do kuće promatrali smo izloge i ljude: vesele dućane s crvenim kariranim zavjesicama nad zamagljenim staklima. To ti je bakeraj, rekla je teta, tamo ćete ići po kruh. Kriskot, treba reći kad uđeš, ne gutentag, ajne dize brot, bite, i pokaži na onaj okrugli. „Dize brot okrugli“ je koštao pet maraka, jednu veliku okruglu kovanicu. „Danke š’n, ‘fiderzeen“.

P1090651

Kruh je bio taman, gust, težak i zasitan, sasvim novog nam okusa, kiselkast i pomalo gorak. No dao se rezati na lijepe, tanke kriške. Dan za danom i navikli smo na takav kruh. Bio je ukusan poklopljen salamom ili sirom. Oprostili smo mu što se svađao s pekmezom i eurokremom. Bilo je tako kako je bilo.

P1090665

  • Znaš šta bi ja.
  • Šta.
  • Onako kruha.
  • Eno ima.
  • Ne. Onog kod kuće kruha.
  • A.
  • Mekanog.
  • Aha.
  • Pa gore paštete gavrilovićke iz tube.
  • Joj, e. I znaš šta još.
  • Šta.
  • Kruha paštete i krašekspresa.
  • E da.

P1090668

Iz krvave jeseni s istoka, bavarska ciča zima koja je pekla obraze povukla nas je u svijet okićen, blještav, čudan i stran, koji nam nije nedostajao kad smo se s proljećem vratili kući. U svemu onome gdje smo se kao djeca našli pa se snalazili kako smo znali, jer odrasli nisu stigli ili nisu znali objasniti, a možda se nisu snašli ni sami, samo smo se pustili da nas nosi, bili smo djeca, čudili se i gledali, uspoređivali sa svojim svijetom od prije. Naivne su te usporedbe, ali drage i dragocjene. Samo onome čije su. A to je jedino i važno.

P1090670

Danas, dvadeset i koju godinu poslije, kad više nema Slobodinog kruha a „brotova“ napoizbor u našim pekarama, ispekla sam ovaj. On ima okus onog kruha iz gradića na jezeru. Danas pečem dize brot i sjećam se zgodnih trbušastih dućančića s kariranim crvenim zavjesicama na zamagljenim prozorima. Guten apetit 🙂

Recept je prilagođen s (vrlo zanimljivog i krušnoljubnog) bloga www.ploetzblog.de.

Kruh iz bavarske pekare
 
Autor:
Od jedne mjere dobivate: 1 pečen kruščić mase oko 750 g
Sastojci
  • 150 g raženog brašna
  • 150 g pšeničnog brašna
  • 100 g mljevenih zobenih pahuljica
  • 60 g pšeničnih mekinja
  • 5 g nezaslađenog kakao praha
  • 5 g raži (po želji)
  • 5 g suhog kvasca
  • 1 mala žlica šećera
  • 1 mala žlica soli
  • 300 g vode
Upute
  1. Zamijesiti redom sve sastojke, najbolje mikserom, jer je potrebno dugo mijesiti. Na srednjoj brzini mijesite oko 5 minuta. Ostavite tijesto da stoji dvadeset minuta pa ponovno mijesite mikserom oko 5 minuta. Mijesite li rukama, svako miješenje neka traje oko 8 minuta. Tijesto će vam biti ljepljivo i gusto ali nemojte dodavati brašna. Nakon drugog miješenja oblikujte hljepčić i ostavite ga pokrivenog neka počiva dobar sat vremena. Neće osobito narasti.
  2. Prije pečenja možete kruh malo umiti vodom i ukrasiti ga posipanjem brašnom ili zobenim pahuljicama.
  3. Kruh pecite 50 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180°C ili dok ne dobije lijepu, zagasito smeđu boju. Sasvim ohladiti prije serviranja.

 

You may also like

1 komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Ocijeni: