Miholjska fina torta

 

20160929_141559

Ima jedna kuhinja u kojoj mi nije činiti ništa drugo nego prati suđe. Ne zbog toga što bi me netko tjerao niti što mi ne bi dozvolio ništa drugo. Bože sačuvaj. To je kuhinja u kojoj ću se skloniti u stranu i gledati što vrla domaćica radi i govori. Kuhinja je to moje tete Slavice. Ona peče najveće i najfinije torte, najmekše šnicle, najraznovrsnije kolače, ima prekrasan špajz pun domaćih teglica slatkoga i slanoga, dvorište puno cvijeća, bašču punu povrća, ormar pun vezenja i šića, nema toga što moja teta Slavica ne zna i ne može. A ako je upitaš, otvorit će teta Slavica i svoju teku i sve što zna pa će ti reći i objasniti a ti zapiši i zapamti. Jer imaš i što.

20160929_140423

Krajem rujna putuje se u Slavoniju – Miholje kod tete Slavice. Kirvaj! Sjećam se kako smo, kao djeca, krišom išli u špajz i jeli fine prhke košarice punjene čokoladnom kremom. Bilo ih je tisuću, tada mi se činilo, jer koliko god smo ih pojeli, još uvijek ih je bilo – još.

20160929_11325320160929_134015

Gosti dođu prije podne. Rakijica dobrodošlice, domaća kobasica i šunka, suhi vrat, domaći ajvar. U dvorištu se peku janje i prase. U kuhinji nekoliko mojih teta žurno posluju, zakuhavaju se noklice u juhu, pohaju šnicle, salate slažu u zdjele, reže se kruh, stol je već ujutro postavljen. Dan je sunčan i topao, baš kao i ljudi. Odjekuju veseli glasovi i smijeh. Tetak, kako je išlo ono, “ždroljila kiša… Manda i vagaš?”, namiguje netko i već se unaprijed smije. Moj veliki tetak ispod velikih brkova počinje priču koju već znamo ali ga svake godine iznova pitamo… pričica je malo paprena, moja mama prekriva rukom usta, moj se tata smije do suza, djeca se prave da ne čuju jer je pričica malo paprena, i svi se smiju, punih grla i srdaca, među svojima smo, među dobrima smo.

20160929_114325

I tako dođe ručak. A na stolu, što da vam pričam. Slike bolje kažu same. Od svega svake sorte i načina, da svima u obilju bude i po volji. Sve bih jela i od svega bih probala pa jedem pomalo da mi od svega stane, a na posljetku i za ono što još nije na stolu a znam da će biti.

20160929_132613

Stolom su prodefilirali: ajngemaht juha od mesa i povrća s leberknedlama (noklice s pilećom jetrom), pečena svinjetina i janjetina, pohana puretina. Slana štruca od lisnatog tijesta punjena šniclama piletine, porilukom, slaninom i gljivama. Kupus salata, francuska i krumpir salata.

20160929_13172820160929_132505

Za kirvaj se teta Slavica pripremala cijeli tjedan. Život me odveo daleko pa ne mogu, ali mi je uvijek žao što nisam tim pripremama svjedočila – kako li to sve uspije? Samo da sve nabroji, čovjek ima što brojati, a kamoli da mu sve to preko ruku prijeđe i na taj dan bude savršeno. Da pitam tetu kako je to sve uspjela, vjerojatno bi rekla, odlučiš, uzmeš i radiš. Tako valjda bivaju učinjene sve velike stvari u životu, bez puno drame i premišljanja već s puno, puno truda. Puno imam od svoje tete učiti. Manje o kolaču, više o životu. Jer nije tetku i teti život bio pjesma. Usprkos svemu našli su načina tom životu od sebe dati najbolje, puno, puno raditi i uvijek biti dobar, biti nasmijan, biti snažan. Ostati čitav i za najcrnjih dana. Zbog toga imaju moje duboko divljenje i poštovanje.

20160929_120437

I naposljetku, torta. Kraljica dana. Točnije, torte su dvije: doboš torta s 18 kora i fina torta (tako se zove) od lješnjaka. Muž i ja smo od svake probali po pola kriške, pa onda još pola… ne znaš koja finija. Doboš torta je četvrtasta, fina okrugla.

20160929_134211

S lijeva na desno: doboš torta, različiti kolači, fina torta. 

20160929_13413220160929_142358

Fina torta je bila iznenađenje i novost na kirvaju, jeli smo je po prvi put.
Uzet ćeš recept? nasmijao se muž.
Ti znaš da ja ne znam peći torte.
A kad te je to spriječilo? 🙂

Pa sam uzela recept, pa sam pekla tortu. Tete Slavicinoj ni blizu. Možda bi bila bliže da smo imali strpljenja čekati preko noći da se ohladi. Ova naša nije izdržala ni pun sat 🙂
Nema veze, rekao je muž, stigneš i sutra vježbati.
Do idućeg kirvaja ću valjda naučiti 🙂

p1130739p1130764

Na slikama iznad je moja izvedba. Tetina je bolja, naravno 🙂 

14572025_10207351299843957_395363914_o-120160929_141609_hdr

Evo recepta:

Biskvit
10 bjelanjaka
300 g šećera
200 g mljevenih lješnjaka
3 žlice brašna
1 prašak za pecivo

Krema
10 žumanjaka
200 g šećera
1 vanilin šećer
2 žlice Gustina
500 ml mlijeka
1 l slatkog vrhnja
200 g čokolade za kuhanje

Pećnicu zagrijte na 180°C. Kalup promjera 28 cm premažite maslacem i pobrašnite, ako niste sigurni da neće curiti, obložite ga papirom za pečenje.
Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Bjelanjke miješajte mikserom dok se ne zapjene pa postepeno dodajte šećer i vanilin šećer i miješajte dok sasvim ne očvrsnu. Lagano miješajući dodajte lješnjake i na kraju postepeno spatulom umiješajte brašno s praškom za pecivo. Smjesu izlijte u pripremljen kalup i ovisno o vašoj pećnici, pecite 20 – 25 min. Ako pravite manju količinu, pecite kraće. Pečen biskvit ostavite da se prohladi pa izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi do kraja. Prije filovanja ga poprečno presijecite na tri kore.
Izradite mikserom slatko vrhnje. Ako je zaslađeno, smanjite količinu šećera za kremu. Žumanjke, šećer i gustin pomiješajte s nešto mlijeka u glatku smjesu a potom ulijte u ostalo mlijeko da nema grudica i kuhajte dok se lijepo ne zgusne. Mora biti prilično čvrsto. Kremu potom hladite povremeno miješajući da se na površini ne stvori koža. Kad se sasvim ohladi, u kremu zamiješajte izrađeno slatko vrhnje.
Na pari ili sasvim laganoj vatri rastopite čokoladu. Kremu razdijelite na dva jednaka dijela i u jednu dodajte rastopljenu čokoladu.
Tortu nadijevajte ovako: biskvit, žuti fil, smeđi fil, biskvit i tako redom. Kreme bude dosta pa tortu možete i izvana namazati filom a po želji je ukrasite čokoladnom glazurom ili ribanom čokoladom. Prije služenja tortu treba dobro ohladiti u hladnjaku, najbolje preko noći ili još malo dulje.

* Ja sam tortu pravila od pola mjere i biskvite pekla u tri mala kalupa promjera 18 cm. Ako želite veću tortu, možete je praviti i od 15 bjelanjaka i peći biskvit u tri navrata. 

I to je to. Tortu svakako preporučujem, teti Slavici hvala na prekrasnom danu, receptima, strpljenju dok sam postavljala tisuću pitanja i fotografirala 🙂
Imate li vi priču o svojoj teti i njezinim kolačima? Jeste li je pitali za recept? Podijelite svoju priču s nama 🙂

20160929_140221

20160929_163334

You may also like

2 komentara

    1. Mnoga mjesta imaju svog sveca zaštitnika i svečano obilježavaju taj dan. Neki to nazivaju i proštenje. Miholje se kod moje tete obilježava 29.9. na dan svetog Mihaela arkanđela 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *