Sočna proja na maslacu

 

p1130591

Ima nešto s tim projama. Ima ih i na blogu preko nekoliko. Evo i zašto.

Ima neka proja iz mog djetinjstva. Pekla ju je moja baka Jula u svojoj rerni na drva. Još osjećam okus: korica tanka, hrskava. Sredina žuta, vruća, zrnata, pucketa pod zubima a mekana i sočna, intenzivnog mirisa i okusa kukuruza. Nikad poslije nisam jela takvu proju. Baka ju nije ni zapisala jer ju je radila iz glave.

I što sad. Ispekla sam svojih i kušala tuđih proja bezbroj. Niti jedna nije takva. Našla sam stare recepte koji se mjere na čaše i nije to to. No nema više ni takve palente, zrnatije od današnje a sitnije od običnog šrota. Taman onako da te malo zagrebe u grlu. A nema traga više ni meni onakvoj maloj, nema takvih mlinova, kukuruza ni pećnice, nema bake ni njezine kuhinje. Traga toj proji nema, osim u mom sjećanju.

p1130586

Moj je tata u potrazi za okusom domaćih krastavaca ukiseljenih na suncu. Mama je kroz godine na dvorištu složila stotine staklenki ali niti jedna nije bila ona prava. Ne zato što su recepti bili loši već zato što, kao ni bakine proje, takvih staklenki ni krastavaca više nema. Nema ni malog moga tate, samo njegova sjećanja.

No čovjek ne odustaje. Mama svake godine ukiseli par teglica na suncu i tata ih s radošću pojede, bez obzira što nisu “onakve”. A ja iznova pečem proje i u njima tražim bakinu. Dobro je da je tako. Dobro je što tražimo. Jer kad čovjek prestane tražiti, izgubio je sebe.

p1130592

Potraga me dovela do američkog “Cornbreada”. Najčešće se peče u željeznim tavama koje se prethodno s maslacem zagriju u pećnici (“Skillet Cornbread”) i poslužuje se za doručak, desert ili kao prilog glavnim jelima. Jedan od takvih recepata sam našla na blogu Sprinkle of Green. Zapela mi je za oko pa sam je, uz neke izmjene, ispekla kao prilog krem juhi od povrća. A kad sam je kušala… preplavilo me sjećanje. To je to. To je bakina proja! Nije doduše toliko zrnata kao bakina, ali to je bilo najbliže što sam do sada pravila. Na ugrijanom maslacu tijesto je odmah zacvrčalo i stvorilo finu donju koricu. Odozgo je bila jednako krckava i pomalo gruba. Taman kako treba. Sredina mekana ali ipak elastična, “kukuruzasta”, sočna i mirisna.

p1130595

Narezala sam je onako vrelu i posložila stol za fotografiranje. Pelenaš je, naravno, imao što reći (i premjestiti) o tome a onda navalio i pojeo čitav komad. Bit će da valja, rekla sam, a onda i sama pojela komadić. Oblio me prvo smijeh a onda jedna mala suza. Bako. Bako moja. Jesi li gledala što radim? Pekla sam u staroj tepsiji, baš kakvu si ti imala. Bako moja, vidi kako pelenaš jede.

p1130601

I sad ti reci. U potrazi za nečim iz vlastitog dvorišta odeš do Amerike i natrag i nađeš to nešto a nisi se ni nadao. Gledajući sastojke, to nikako nije bakina proja, osobito kokos koji joj daje posebnu teksturu. No nije to ni važno. Bitno je ono što smo pelenaš i ja pronašli jednog jesenskog dana u staroj tepsiji i otucanom, limenom tanjuru.

p1130589

Evo što vam sve za ovakvu proju treba:

oko 120 g maslaca
150 g kukuruzne krupice
100 g pšeničnog brašna
4 žlice mljevenog kokosa (da, dobro ste pročitali)
1 ravna mala žlica soli
1 ravna mala žlica praška za pecivo
pola male ravne žlice sode bikarbone
2 jaja
1 mala žlica meda
250 ml tekućeg jogurta

Pećnicu upalite na 200°C i u nju stavite malu tepsiju neka se grije. Maslac otopite u maloj posudi. Sve sastojke zamiješajte u glatku smjesu bez grudica ali nemojte previše miješati. Oprezno izvadite tepsiju, ulijte u nju dvije tri žlice maslaca i razlijte po svim stjenkama. Vratite u pećnicu na minutu, dvije ali pazite da maslac ne izgori. Ostatak maslaca žustro umiješajte u smjesu da se dobro sjedini. Izvadite tepsiju i ulijte smjesu, malo poravnajte a potom pecite na 200°C 20 – 25 minuta ili dok ne dobije lijepu, zlatno smeđu boju. Malo prohladite a onda poslužite. Proja je ukusna ali neutralna – možete je posuti mljevenim šećerom i poslužiti kao desert ili kao prilog nekom slanom jelu. Možete je još obogatiti pa prije pečenja, kad ulijete smjesu odozgo posložiti hrpice pekmeza, svježeg sira ili voća.

Imate li vi neko jelo iz djetinjstva za kojim tragate? Pišite mi o tome. Tko zna gdje bi se moglo naći! A ako tko zna kakav dvorišni recept za sunčane kisele krastavce molim da ga podijeli s nama. Hvala i dobar tek! 🙂

You may also like

3 komentara

  1. Što reči, izgleda odlično! Da mi je sada barem jedna kriška ovog tvog kolača. Obožavam cornbread. I mene baš kao i tebe zalogaji ove divote bacaju u djetinjstvo i podsjećaju na baku 🙂 Tako jednostavan kolač, paše uz sva jela, slana, slatka, a ta hrskavost izvana i mekoća iznutra doslovno stvaraju ovisnost.

    1. Hvala, Natalie, na lijepim riječima… Imaš pravo, proje jesu napast 🙂 što zbog lijepih uspomena koje evociraju, što zbog finih sastojaka. Zato ih pravim ovakve, od manje mjere, pa se izguštamo za jedan obrok ili dobru užinu poslije podne, jer kad kreneš po onakvoj vrućoj, sve ne znaš stati. Još da mi je onaj pravi “iron skillet”…

      A još bolje bi, mislim, bilo, upariti par kocaka proje s tvojom kremastom juhom od brokule, što misliš? 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *